|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
zašto?? pa eto zato!! otvorila sam ovaj blog čisto da bi imala šta radit na kompu... i jer mi se sviđa ideja samog rađenja bloga.. mislim stvarno tribaš biti pametan da napišeš par riči ode.. a mislin ja nisan pametna za to!! pa nemojte se jutit.. moj blog postoji zato šta postoji i zato šta san ja tako tila!
MOJ BANER:
JEL VAM SE SVIĐA??
BTW TO VAN JE SPRD, AL IMA I ISTINE U TOME!!
ŽELIM OGROMAN BROOJ!! COUNTER POSTAVLJEN 1.6.2007
free web counter
A OVOLIKO VAS JE TRENUTNO ODE!!
- Get Your Own
Ja sam jedna poremećena osoba, izgubljena među 2 prostora, sa elementima:
-osjećajnosti
-romantike-dobrote
-s puno mana
-različitosti od drugih...
osoba sam koja će te uvijek saslušati kad me trebaš, ali to isto tražim od tebe...
OVAKO ME OPISUJE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ:
kako je mene zamolila da ju opišem to ja budem sada :):
ona je jedna opičena malla koja voli da je neko voli, mazi i pazi, najviše voli romantiku bez koje nemože živiti, ponekad malo pukne pa je u kurcu pa je triba malo tiješit, pričat sa njon i odma je bolje, cesto su je u zivotu raznorazni kreteni povridili pa je postala vrlo ranjiva a ja san si da za zadatak za smrvit svakoga ko to ponovi pa se bude ovako: 
cerio :D da nastavimo ona voli pisat pisme koje su vrlo lipe, obožava morbidnosti i viktoriu faust koju bi tila upoznati, voli glumiti ali samo na daskama koje život znače, a ne u real lifeu kao šta to neki vole 
, trenutno je in love pa je nemojte prosit iako je prelipa i predobra osoba, jedna osoba je o njoj rekla da je Martina predobra osoba za ovaj svijet,i iako se Martina uopće neslaže sa njom ali ja se slažem 
eh da skoro zaboravih ona van je mala vampirica
toliko od Mr. anonimusa :) pozdraf
VOLIM:
-sebe, cijenim sebe kakva jesan
-svoj svijet, u kojeg uvijek pokušavm pobijeći, i maštati u njemu... malo ljudi je upoznalo taj svijet... zapravo jedna jedina osoba ga je otkrila...
-kišu
-zimu
-Mrvu, moja sijamska crna maca, i njena tri mačića
-glumu, ona je za mene samo umjetnost koju ne prakticiram u stvarnome životu
-kazalište
-film
-snove
-sanjarenje
-mjesec
-noć
-zvijezde
-otok Kaprije
-grad Split
-knjige, pogotovo Viktoriu Faust ćije su knjige prepune morbidne erotičnosti, tako krvave a tako nevine... mmm, voljela bih ju upoznat
-kompjuter
-msn
-svoje marte, i skejte moje... cijenim ih jako puno...
-metal i iznad svega punk, Milan je za to kriv
-morbidnosti, pogledajte pof knjige...
-crno-bijele slike, volin Antine slike, koje on slikava...
-pisati pjesme, tekstove, pronalaziti se u njima... oblikovati nešto što ima značenje
-moju sobu, koja izgleda ki da je bomba pala na nju, al je mojaaa
-moj veliki krevet, u kojem se prečesto nalazim...
-ovaj blog, koji me previše opisuje, moj svijet koji dijelim sa čitateljima
ali najviše od svega volim svoje prijatelje koje cijenim više od života!!
NE VOLIM:
-malo stvari
-mržnju
-zloću
-ljudsku zloću
-dvoličnost
-ikskvaren svijet, previše je ova naša zemaljska kugla uništena...
-umišljenost
-slomljeno srce
-povrijediti druge
-stvarnost, previše je okrutna
bavim se glumom odmalena, ona je jedini cilj u mome životu. otići na glumačku akademiju i cijeli život raditi ono što volim i što me ide, i u čemu se pronalazim... tako je lijepo nastupati pred stotinama ljudi, kad znaš da cijene tvoj trud... USPIJETI, BITI NEŠTO... to je pravi cilj koji živi u meni i koji ću nadam se postići!! Glumu ne volim je prakticirati u stvarnome životu, jer ona je za mene samo umjetnost! ne volim ljude koji preglumljuju neke situacije... kazalište... najljepše mjesto na svijetu!! Pozornica = život!
Riba sam u horoskopu... veoma čudna riba! Poznato je da su ribice povučene, samozatajne! Ja nisam takva... luda sam i opičena, puknuta u glavu, uvik se smijem kad god to mogu. priznajem veoma sam romatnična i osjećajna osoba i cijenim to kod sebe... u podznaku sam lav! Totalna suprotnost ribi, ali mislim da sam više lav nego riba... vjerujem u horoskope, al ponekad lažu!!
Riba - Općenite karakteristike
Nekada znaju biti suviše senzibilni, ali to uvijek rade na šarmantan i srdačan način. Sposobni su primjećivati i najmanje sitnice i vrlo su intuitivni s izraženim osjećajem kada treba ugrabiti pravu priliku. Materijalne stvari nisu im najvažnije na svijetu, te stoga nisu previše praktični već su naprotiv često puta neracionalni i nelogični.
Vrlo su suosjećajni i samilosni prema drugim ljudima, te su osobe koje je vrlo lako zavoljeti čak i nakon vrlo kratkog vremena provedenog s njima. Također su vrlo odgovorni, iako ponekad znaju stvoriti vlastitu realnost koja je malčice drugačija od stvarnosti u kojoj se nalaze.
Nastoje biti smireni i ostati smireni čak i u najtežim situacijama, te pronaći unutrašnji mir i ravnotežu. Izvrsni su prijatelji i uvijek će pomoći u nevolji, te neće tražiti zasluge i priznanja za pruženu pomoć. Imaju također izraženu umjetničku crtu, izražen osjećaj za ljepotu i sposobnost biti kreativnima i inovativnima.
Najviše su kompatibilne sa Rakovima, Škorpionima i Ribama, a najmanje su kompatibilni sa Lavovima i Vagama. Najviše ih privlače osobe rođene u znaku Djevice.
SLAŽEM SE S OVIM...
AKO ŽELITE PRIČATI SA MNOM JAVITE SE NA MSN:
krvopija_zlockica@hotmail.com
a možete se javiti na mail, ako vas zanimaju dizajnovi!!
krvopija_si@net.hr
BENDOVI KOJE SLUŠAM:
~Abnormal~
~Antifrik~
~Atheist Rap~
~Azra~
~Black Sabbath~
~Brijačina Kojona~
~Children of Bodom~
~Cradle of Filth~
~Đubrivo~
~FNC Diverzanti~
~Goblini~
~Gužva u 16-ercu~
~Hangover Pills~
~Hladno Pivo~
~Him~
~Korn~
~Kud Idijoti~
~Let 3~
~Linkin Park~
~Mandrill~
~Marilyn Manson~
~Mikrofonija~
~Motus~
~My Chemical Romance~
~Owerflof~
~Pasi~
~Pasmaters~
~Pekinska Patka~
~Plan B i Diverzija~
~PUP~
~Ponte de Carla~
~Riblja Čorba~
~Ritam Nereda~
~Six Pack~
~Slipknot~
~The Cranberries~
~The Exploited~
~The Ramones~
~Totalni Klošari
~Urban~
~Vatra~
~Zadruga~
JA VOLIN OVE PAMETNE REČENICE...°
°Bez ljubavi život je prazan poput neorađenog kamena što leži u kamenolomu, prije nego li mu kipad udahne život° (Oscar Wilde)
°Ćutiš li ljubav prema meni, neka to ne bude ni iz kojeg razloga do ljubavi same° (Elizabeth Barret Browing)
°Sve stvari putuju ka svom kraju jedino naša ljubav neće propasti; ona nema svoje sutra, ni jučer, ona protječe no ne udaljava se od nas, već živi svoj prvi i posljednji vječni dan° (John Donne)°
°Prijateljstvo se često pretvori u ljubav, no ljubav u prijateljstvo - nikada° (Charles Caleb Colton)
°Ljubav caruje dvorom, vojskom i gajem, vlada čovjekom kao i nebeskim svecem; jer ljubav je nebo, a nebo je ljubav° (Sir Walter Scott)
°Ah ljubav, ljubav, ljubav je poput vrtoglavice; kad si zaljubljen, nad tijelom nemaš više nikakve kontrole° (James Hogg)
°Ljubav čini budalu mudrom, a mudraca glupim° (Samuel Johnson)
°I poruka glasi: "Ljubav, baš ljubav pokreće svijet!"° (Lewis Carrol)
°Uvijek možeš pronaaći nekog tko će te voljeti, makar morao voljeti samoga sebe°
°Vjera nam je dovoljno snažna da nas potakne na međusobnu mržnju, no nedovoljno snažna da nas potakne na međusobnu ljubav° (Jonathan Swift)
°Dobrota je sposobnost ljubljenja ljudi više nego što ustvari zaslužuju°
°Kad u njemu nema ljubavi, ljudsko srce je najosamljenije mjesto na svijetu°
°Ljubav je mala riječ, no ljudi je čine velikom°
°Volimo li druge, postajemo sretni; volimo li sebe postajemo osamljeni°
To je to... Hoćete li to nazvati krajem, ili nekako drukčije, ne ovisi o meni...Još ovo malo ljudi koji su čitali ovaj blog mogli su primjetit kako ne pišem toliko često kao nekad, i ne toliko dobro kao nekad... Pucale su me neko vrijeme inspiracije, ali to više nije isto. Neznam, starija sam, drukčije gledam na sve, nisam više onakva kakva sam prije bila. Tako ni ovaj blog ne može biti kao nekad. Zatvaram blog. Kraj... Ostat će otvoren za čitanje, jer možda se jednog dana vratim, kad osjetim potrebu. Nastavit ću pisati na profilu facebook-a... Tog toliko komercijalnog site-a, jebiga i ja sam se navukla na njega. Željela bih napraviti rezime ove godine, kao što na kraju svake godine radim.
Uz dim cigarete prisjećam se svih dana ove godine. Ne baš uspješna godina za mene. Al' ne kao i prošla, kad sam plivala u svim mogućim vodama ljubavi, prijateljstva, laži, varki i svih onih loših stvari koje se događaju u životu jedne pubertetlije. Ova godina je počela ne tako dobrim dočekom u gradu, ne nisam se našla u ničijem zagrljaju, nisam ništa radila... Pa valjda kako sam loše ušla u ovu godinu, valjda je i ona takva bila.U prvom mjesecu sam brisala sve one loše ljude, možda ni oni nisu bili tako loši, koliko sam toga ja napravila. Kritična sam prema sebi, možda previše, no i to je život. Nisam ni ja loš čovjek, ja to znam. Zatim sam završila u bolnici s upalom pluća, nije ni čudo kad mi se toliko toga dogodilo u samo par tjedana. Puno toga lošeg. Kao meteor pogodila me prevara,nekom sam se zamjerila.A sve zbog jebene ljubavi, koja je oštra, a opet tako lijepa. Mutila sam nešto s vječitim Šimom, lik o kojem ne želim pričati... A onda sam upoznala Marina, njega, koji je došao kao melem na ranu, i spasia me iz svega, iako on toga još uvijek nije svjesan. Proslavila sam odlično svoj 15.rođendan, koji će mi zauvijek ostati u sjećanju, zbog tako dobre zabave i ekipe koja je još uvijek na okupu, ljudi koje cijenim iako je bilo dana kad se nismo čuli po tjedan dana, ljudi koje ću uvijek poštovati. Tu je i Ante, moj bube, moje zlato. Moj najbolji prijatelj, s kojim sam prošla brda i doline, kojeg sam možda i izigravala, neznam, al' to nije vrijedno spomena. Ne želim biti hladna, al svi ti događaji su me učinili takvom. Da svaki problem riješim, i što prije zaboravim, možda i prelagano, da se ne opterećujem njima, jer su oni ono što mi ne treba u životu. Ostala sam u trgovcima, razredu koji mi je prirasta srcu, samo zbog par osoba, koje su uvijek tu da me nasmiju, popiju kavu sa mnom, picaju... I uvijek sam bila uz njih. Ana i Ana... Moje ljubavi, koje su prijateljice, i uvijek su tu. Svaka ima svoj problem, svaka ima svoju manu, ali ja sam ta koja sve to podržava. Ova godina bila je ispunjena zabavom, i mojom prekretnicom u životu. Otkad sam s Marinom, postala sam žensko, cura, ne više toliko luda i opičena, smirena, hladne glave, toplih osjećaja. I zato sam možda i ostala normalna tokom čitave godine. Ljetos sam radila, uživala u mirisu palačinki, definitivno su bile lipe, to će potvrdit svi koji su ih probali. Uživala sam s Marinom u Zatonu, ljubovala, i zaljubila se... Došlo je vrijeme da se i ja skrasim, jer u prošloj godina sam imala mnogo avanturica s muškima, i vjerujete da mi je dosta toga. Ne želim više skandala s prevarama, jednom sam prevarila, i to mi se tako jako obilo o glavu da su to više igrice u koje ne ulazim. I dalje radim u kazalištu, uživam u njemu, jer kazalište je nešto zbog čega ću zauvijek ostati dijete, i što će me uvijek smiriti. Ovim putem želim se zahvaliti svim ljudima koje sam upoznala, s kojima sam ostala dobra, a njih je vrlo malo. Želim se zahvaliti svim onima koji više nisu uz mene, jer su mi i oni jako značili u životu, i uvijek ću ih pamtiti. Zahvaljujem se Anti, koji je uvijek bio uz mene, iako si možda nismo toliko dobri kao prije, volim ga više no ikog, i on je osoba zbog koje bi sve na ovom svijetu napravila,jer me uvijek trpio koliko god je to mogao, i uvijek mi je rekao kad griješim, iako ga ja nisam baš slušala, jer uvijek sam radila po svom. Naš odnos je drugima čudan, no to je jednostavno što on i ja imamo, i mislim da to nitko neće moći srušiti. Zatim Valentina i Anđela, cure s kojima sam popušila tone duvana, s kojima sam se nezaboravno zabavljala, opijala, bila na legendarnim koncertima. Ana i Ana, cure iz razreda, koje ću uvijek pamtiti, iako će nam se putevi zasigurno razići. Fakultet,drugi grad... Uvijek je nekako tako u životu. Teško je zadržati osobe do kojih nam je stalo,ništa nije teže od toga. Želim se zahvaliti roditeljima, mami i tati, koji su pretrpjeli svaku muku sa mnom, moj bijeg od kuće, moje godine, koji me vole unatoč svemu, koji su me donijeli na ovaj svijet, i tako mi omogućili uživanje. Ponekad se pitam, šta bi bilo da se nisam rodila, da ne postojim, kako bi bilo? Da li bi moje mjesto zamjenio netko drugi? Svaki čovjek je jedinstven, svatko je poseban na svoj način, svatko ima dobru i lošu stranu, svatko odlučuje o sebi, svatko je svoga tijela gospodar. Da li je to dobro ili loše, ja na to pitanje neznam odgovora, možda bi bilo bolje da smo svi jedna velika zajednica, neznam. Postoje pitanja na koja nema odgovora. Hvala mami i tati. I na kraju, hvala Marinu. Marinu, koji je jedinstven, koji je kompliciran, koji je poseban, koji je lijep na sve moguće načine. Lijep je kad se smije, kad se ljuti, kad me želi mrziti, lijep je kad spava, kad jede, kad ispija čokoladu broj 11 u Moderata... Lijep mi je na sve moguće načine zato jer ga volim, obožavam, jer sam luda za njim, jer pored njega ništa ne postoji, jer me ljubi najbolje od svih, jer me poznaje najbolje od svih, jer me mazi najbolje od svih, jer se igra samnom najbolje od svih, jer me trpi, podnosi, razumije, poštuje iako nisam najbolja osoboa na svijetu. Neznam, mlada sam, čitav život je pred mnom svi mi kažu, da ima još momaka na svijetu, al' ja volim ovog svog, i ne želim nikada otići od njega. Ah, znam, dosadna sam s ovim sladunjavim izljevima ljubavi, al', shvatite me, zaljubljena sam. Uglavnom, ljubavi moja jedina hvala ti na svemu, hvala na predivnom dočeku Nove godine, hvala što si se budio s menom čitavu noć i što si pretrpio naše nespavanje., hvala što si me tako nježno ljubio na tu famoznu Novu, hvala što se nisi sramio plesati samnom, čak i kad smo bili sami na plesnom podiju... Jednostavno te volim.
I na kraju se zahvaljujem vama, koji ste vrijedno čitali ovaj blog, ove moje izljeve bijesa, tuge, veselja, hvala što ste bili vrijedni komentatori.
The last word:
Nama je kroz život dopušteno počiniti mnogo pogrešaka. Osim jedne – one koje će nas uništiti.
Nekada stvari u životu jednostavno krenu svojim tokom, onako kako mi to ne želimo. Nekad pogriješimo i to nam se opako obije o glavu. Zadnjih par dana mi je bilo velika prekretnica prema odrastanju i razmišljanjima. Krenut ću od početka. Petak, 31.10., Šimin rođendan. Čim me je pozvao znala sam da ću ići jer mi je trebao neki događaj gdje ću se zabavit, jer grad ne daje dovoljno zabave i svaki izlazak u grad je isti. Znala sam da se Marin neće složiti s tim, znala sam da će se ljutit, al ipak sam otišla, ne njemu iz inata nego jer mi je trebalo zabave. Na rođendanu je bilo famozno. Zabavljala san se, konzumirala velike količine opijata,plesala s ljudima koji su mi dragi prijatelji. Plesala sam par puta s Šimom, onako prijateljski, i bilo mi je lijepo. U jednom trenutku se dogodio klik u mojoj glavi i shvatila sam da plešem sa dečkom koji mi je dio života bio puno više od prijatelja i da bi Marinu zasigurno to smetala. Odmaknula sam se u stranu i stalo malo razmišljati. Shvatila sam da bih Šimu trebala zaboravit, al ovaj put stvarno zaboraviti i staviti točku na I te priče. Sjetila sam se Marina,moje jedine ljubavi, i znala sam da će se brinuti šta radim na tom rođendanu. No onda se dogodio problem na rođendanu, meni je bilo mučno od velike količine alkohola u krvi, i zaboravila sam. Otišla sam doma, nekako uhvatila san, no spavala sam nemirno. Iduće jutro, dakle subota, morala sam ići na Kaprije u masline. Sve je bilo ok, do trenutka kad sam se čula s Marinom. Naljutio me jer se napizdija na mene zbog rođendana i jer mu se nisam javila. Pale su ružne riječi i posvadili smo se. Kad sam završila s branjem maslina, legla sam pred televizor, i ponovno stala razmisljati. Napisala sam Šimi poruku kako se Marin naljutija na mene, i da je bilo lijepo na rođendanu i da je bilo lijepo plesati s njim na rođendanu. No poruka je poslana na Marinov broj, i eto ti na skandala. Doslovno smo prekinuli, i proveli smo čitavu noć pričajući. Marin je bio ravnodušan prema meni, jer je znao ako bude njezan prema meni da će se još više rastužit. Htio me je mrzit, ali nije mogao. Razočarala sam ga i povrijedila, i osjećam se užasno zbog toga, jer ne mogu vjerovati da sam uništila jedino što nisam smjela. Marin mi je odlučio pružiti još jednu šansu, ali pod uvjetom da ne stupam u nikakav kontakt s Šimom. Ja sam to prihvatila jer znam i sama da se moram maknuti od njega, jer sve emocije koje su prije bile među nama, ne mogu stvoriti prijateljstvo. Šime znam da će te sve ovo bolit, ili ćeš možda i biti ravnodušan, neznan, ali znaj da u ovom trenutku moram misliti na sebe i na vezu koju imam jer ja bez Marina ne mogu živjeti. Beskrajno sam zahvalna Marinu što mi je pružio priliku, jer ne mogu zamislit ostatak života bez njega.
Ljubavi moja jedina, znaš i sam što smo sve prošli, i koliko smo uvijek bili jači od svega, al kad pomislim da smo umalo završili našu bajku koju smo tako dugo pisali, i to sve zbog mene, poželin da me nema. Već sam ti rekla da ne znam, ne mogu, ne želim živjeti bez tebe jer ti me gradiš, ti me učiš onome što ne znam, ti me podržavaš, ti me razumiješ, i sigurna sam da me voliš, kao što i ja volim tebe. Sinoć dok smo sjedili na rivi, kao malo dijete si me pitao što je ljubav, a ja sam ti odgovorila ali mislim da to nije bio potpuno toćan odgovor. Ljubav je ovo što ti i ja imamo, ovo što se ovako jako volimo, i što smo jači od svega, i kad samo zajedno možemo kroz život. I svaki put zadrhitm kad me dodirneš, i svaki put pustim suzu kad odlaziš, i svaki put kao da umirem kad te nema pored mene. Jer i ovo malo duše što ja imam to ću dati tebi, jer nemam ništa više, a sad mi ljubavi treba, molim te ti mi ona budi. Zbog tebe ću umirjeti i ti to znaš.
Vidim te svaki put kad zatvorim oči, čekam te i kad znam da nećeš doći, zovem te i kad čujem tvoje ime, molim te ljubavi ne puštaj me nikad.
U životnim trenutcima ispunjenima tugom i samoćom, nesvjesno pokleknemo izazovima bliskosti i tuđih dodira nakon čega svjesni moramo odabrati: Prinati nevjeru ili lagati sebi samima?
Prevara? Što je to prevara? Da li je to nešto što radimo samo kako bismo napakostili partneru?
Ili je prevara nešto što radimo zato što nam u vezi nešto nedostaje, a ne usuđujemo se o tome razgovarati s voljenom osobom?
Volimo li osobe s kojom varamo partnera, ili je to samo želja, strast, ili nešto sasvim treće, nedefinirano?
Prevara je poremećaj našeg tijela, bezizlazna situacija. Da prevarimo partnera kaže nam naše tijelo koje mozda da, a mozda i ne, pati od dodira od druge osobe. Nekad nam dosadi veza s partnerom, tj. dodir voljene osobe, pa tražimo usne nekog drugog i to na najgori način. Varanjem. Rijetke su dovoljno jake osobe koje mogu pobijediti svoje tijelo, bez obzira bili oni samci ili u čvrstoj vezi.
Stavimo se u sljedeću sitaciju. Subota je navečer, vani ste s ekipom, voljena osoba nije u mogućnosti biti s vama i zbog toga ste se poriječkali. U vašem tijelu putuje dovoljna količina alkohola da ste veseli, da se opustite i da stupite na plesni podij. Opušteni ste, ne mislite na ništa jer ste se tu večer odlučili zabavit bez ikakvih problema. S leđa vam prilazi dečko/cura, sasvim nepoznata osoba u čijoj je krvi dovoljna količina alkohola koja daje hrabrost da vam priđe. Upoznajte se, možda i predstavaljate lažnim imenom, i počinjete plesati. Tada se dogodi klik u vašem tijelu koji kaže da biste se voljeli ljubiti, i u idućem trenutku nalazite se u zagrljaju te nepoznate osobe s kojom plešete i počinjete ju ljubiti. Tada ne čujete glas svijesti koja vam kaže da varate voljenu osobu i vi posve nesvjesno činite čin prevare. Nakon pola sata odlazite kući sami, trijeznite se pomalo, liježete u krevet. Ujutro se budite i sasvim normalno nastavljate vezu s voljenom osobom. E to možemo nazvati nesvjesnom prevarom.
Sad se stavite u iduću situaciju. Subota je navečer, izlazite vani s ekipom, vaša voljena osoba nije s vama. Nedostaje vam te vas to spriječava da se ugodno zabavite. Pijete bezalkoholno piće, jer vam nije do alkohola, nekako vas nagovore na ples. Postepeno se počinjete opuštati, a s leđa vam prilazi polupijana osoba u potrazi za nekim kog će tu večer „iskoristit“ jer mu je tijelo naredilo. Vi se u početku nećkate, jer mislite zašto bi vi plesali s nepoznatom osobom i usto je još pijana. Ipak se odlučite prihvatit ples. No ne znate namjere druge osobe i ona vas počinje ljubitit, a vi prihvaćate poljubac,iako ste svjesni da ste u vezi i da već imate srodnu dušu. Nakon nekoliko trenutaka čujete glas savjesti koja vam kaže da to što radite nije u redu, te odgurujete osobu koja vas ljubi, odlazite kući sa slikom najdraže vam osobe i onoga što ste joj/mu učinili. To je svjesna prevara, mnogo gora od one nesvjesne. Proklinjete sebe što ste to učinili, poželite da možete vratiti vrijeme, mrzite samog sebe. Priznajete ili ne priznajete prevaru voljenoj osobi i vaša veza je na ledu. No ne želim sad o prekidima.
Možda je sve ovo što sam napisala previše u nekim kalupima, al kad bolje pogledate, prevara ima samo dva lica.Svjesno ili nesvjesno. I koliko god mi samima sebi priznavali da nam ta prevara ništa nije značila,ipak poremeti vlastitu sliku o vašoj vezi.
Bit svega je u povjerenju. Hoćete li slijepo vjerovati voljenoj osobi ili ćete dopustiti da vas izjeda crv ljubomore?
Mislim da nije dobro ni slijepo vjerovati, ali ni biti grozno ljubomoran. U vezi bi trebala biti nekakva ravnoteža tog dvoje kako bi veza bila uspješna, kako bi potrjala. Jednom sam svjesno prevarila, i ne mogu reći ni obećati drugima da mi se to više neću dogoditit. Ali mogu obećati samoj sebi da ću se potruditit da sebe nikad više ne dovedem u tu situaciju.
Nikome nije lijepo biti povrijeđen, vjerujte. Nitko nije tako mazohistički nastrojen, a ako i ima takvih na svijetu oni imaju problema sami sa sobom.
Ovu temu sam obradila jer me je jedna priča ponutkala na to, a ne iz razloga zato što se u mojoj predivnoj vezi dogodila prevara. Ne brinite, moja veza je sasvim odlična i Marinu i meni ide jako dobro. Za 10 dana obilježavamo predivnih 8.mjeseci zajedno, i oboje se nadamo, trudimo da će mo zauvijek biti skupa. Ah, slijepa ljubav vi komentirate sada, ali dopušteno nam je maštati zar ne? Jer što bi svijet bio bez mašte?
Nekad u životu dođu trenutci kad jednostavno moramo stati na loptu,i razmisliti o onomo što radimo, kuda idemo, i zapitati se tko smo uopće mi?
Zar mi djeca, pubertelije, nazovite se kako god hoćete, moramo mučiti naše male glavice problemima? Zašto se zamaramo stvarima i situacijiama koje su nepotrebne? Zvučim kao Carrie iz Sex i grada… Živimo u zemlji apsurda, gdje više nije važno tko si... Svi imaju nabrekle lisnice, a nisu baš bistri previše, a tili bi bit ljudi, a zapravo izgledamo nenormalni i ludi. A svi samo težimo prema istome cilju – bolje. Uvijek od sebe forsiramo, pokušavamo biti nešto što nismo, a to obično završava ili propastom ili kratkotrajnim uspjehom. No što je zapravo lažni uspjeh? Nešto što smo rekli, napravili da bi se iskazali, al jesmo li nešto pošteno napravili? Nešto na čemu sami sebi možemo čestitati, a bez grižnje savjesti ili kopkanja duše duboko u nama? Ruku na srce, rijedak je takav. Smisao života je tko ima bolji auto il mobitel?! Tu nema sreće, sve je gluma! I onda se nađemo u situaciji kad neznamo kuda idemo, i sami sebe gubimo. I tako sjedimo, piljimo u prazno, bez ikakve perspektive, jer su nam obećali nešto, neki uzvišeni ljudi. I nije ni čudo šta se velika masa svijeta ubija, nestaje. I koga mi sad možemo kriviti za sve to? Pa sami sebe, bar ja tako mislim, jer problema u životu nema, mi ih sami sebi stvaramo. Sami si kopamo rupu u koju padamo, jer nam nije stalo što će biti s nama, ili smo previše lijeni da se potrudimo i napravimo čovjeka od sebe. To možemo nazvati linijom manjeg otpora, na kojoj nema digniteta i nema poštenja, nema općeg dobra, samo vlastiti um. Nevjerovatno je koliko smo spremni doslovno ubiti drugog da bi nama bilo bolje, i zato nema poštenja.
Zašto sve ovo pišem? Jer sam se ja izgubila, ponovno pronašla. Prošlost se vraća u moj život, loše stvari, kad nisam bila najbolja osoba, sad me to nekako ponovno kopka. Priznajem, svi griješimo, pa sam se i ja spotakla o vlastite noge, al nekako sam se digla, promijenila, kako god hoćete. Stalo mi je do drugih do te granice da ću čak možda i pustiti da me se vozi uokolo. Ja bi samo voljela da smo svi jednaki jer u ljubav vjerujem, možda čak i pretjerano!? Jer ne želim se dovesti u situaciji kad ću osjetiti da mi srce sporije kuca kad vidim nešto što me usrećuje, jer i dalje želim pronalaziti sreću u malim stvarima. Ovo sam i dalje ja, samo malo drukčija, no i dalje sam vjerna svojim željama, no ne želim dodirnuti dno jer bit će prekasno, i ne želim se pretvorit u nekog drugog, uklopiti u masu, pa da hodam kao zombie uokolo. Zamislim neko sretnije vrijeme, mogu i hoću i tako se održavam na životu, možda glupo zvuči no tako je. Ne otkrivam svoje slabe točke, štitim samu sebe, i sad to nekima zvuči pohlepno, al to je jedini način na koji samu sebe mogu održat na nekakvom normalnom psihičkom stanju. Ne želim doći u situaciji kad ću sama sjediti među četiri zida, ispijati zadnju bocu jutarnjega obroka, čekati novi dan koji nikad neće doći... Zar bih trebala reći nema smisla da se dalje borim? Ne, jer jedino što nam u životu ostaje jest – borba. Zaključak svega ovoga jest :
Vjerovatnost da te pogodi grom, veća je ako staneš pod drvo. Zato izađi, podigni šaku prema nebu i reci: „Oluje su glupe!“
Ili u prijevodu: Bori se ako ne želiš da se jednog dana probudiš kao stranac!
Pusa mom najdražem...
19. ožujka, jako davne 1993. godine,u splitskoj bolnici Gripe, vrištući i plačući, skoro pa nasilno izvukla sam se iz majčine utrobe. Polako, ali sigurno otvorila sam svoje zelene okice i ugledala četu vojnika u bijelim odorama, zelenim šljemovima te u punoj ratnoj spremi kako me gledaju kao da sam 8. svjetsko čudo. Pa koje dijete ne bi plakalo kad bi se susrelo s njima??!! Odselili su me iz bolnice, mog doma u kojem sam provela trinaest dana, hraneći se majčinim mlijekom. Ako se tada nisam pretvorila u kravu, vjerujte nikad neću. Prvo su me odveli u kuću na Kapriju, jer je u Šibeniku zbog rata bilo apsolutno nemoguće živjeti. Na Kapriju sam provela svoje prve dvije godine života, brčkajući se u moru s ribicama i nekakvim pojasevima za spašavanje na rukama, što ljudi nazivaju rukavice... Nikad nisam naučila čemu služe! Kad je čudo od rata završilo preselili su me u Šibenik. Kuća-savršena, okoliš-prekrasan, igračke-hm to ničemu ne služi. Uvijek su mi pričali kako sam bila dosadno dijete, dakle plakala sam, papala sam i kakala sam. I da, kažu da igračke nikad nisam voljela, barbikama sam palila kose, a plišane medvjediće zanemrivala. Moj stariji brat je po cijele dane slagao lego kockice, a meni je najdraže bilo potkraj dana izvaliti se preko tog njegovog „remek djela“ i srušiti sve. Ah, dakle bila sam dosadno dijete. Zatim su me odvukli u jaslice gdje sam upoznala hrpu derišta poput mene, otkrila sam pješčanik iz kojeg nisam izlazila sve dok se ne bi najela pijeska...Pa vrtić koji nikad neću zaboravit... Počela sam se igrat sa drugom djecom u velikom dvorcu, spavala sam kad god sam stigla, uglavnom bilo je zanimljivo. Škola. Robija. Mučenje, no vjerujte mi dragocijeno iskustvo. Prvi razred, a meni tek 6ipo godina. Svojima sam očito bila prenaporna. Sjećam se prvog dana škole. Ja mala, kažu slatka, kročila u razred, A kad tamo čopor gladnih, nekih uplakanih dječjih okica. Nije mi bilo lako.Poslije je sve bilo čista zabava. Nikad nisam bila jedna od onih, kako ih zovu, naprednih. Dakle, prva slova, pisančice i grrr brojevi! Uvijek sam bila glupa za matematiku i nikad nisam shvaćala zašto je dva plus dva jednako četiri... Ali to još nije sve. Učiteljica. A ne, ne ta me nije voljela, iako sam u razredu bila omiljena. Mislila je da sam nesposobna za bilo što, dakle luda i kod nje sam bez ikakve muke dobila jedinicu najčešće iz neznam ja čega. Ali dobro, nekako je i prošao taj slavni prvi razred. Prebacili su me u drugu školu, gdje sam i ostala do kraja osnovnoškolskog školovanja. Tu mi je bilo lijepo, razred je bio odličan, a ljudi dragi i dobri, a ja sam napokon počela raditi u dramskoj grupi i uživala. Ah, tu je bio i Miro, moja dugogodišnja školska sipmatija. Pisma, poklončići, ljubav do neba! A Miro je bio i ostao pravi bombončić i filozof (al ja to nisam rekla, hehe) . Pa tko ga ne bi volio s onom njegovom plavom kosicom i lipim okicama. Ah tu je i Duje. Moj glumac. Sa njim sam glumila u svakoj predstavi, a i on je naveliko pohvalio ovaj moj monolog. Teško je pisati o sebi. Pogotovo je meni teško pisati o sebi, ovako ludoj, otkvačenoj i totalno kompliciranoj... No normalno, ne može sve u životu biti idealno, to svi znamo. Došlo je vrijeme kad su se moji roditelji – fosili, počeli svađati. To nije bilo lijepo vrijeme, a vjerujte trajalo je dugo, skoro kao vječnost... Isplakala sam više suza nego što će ikad biti isplakano. Uskoro je uslijedila i rastava, meni netipičnoj pubertetliji užasna. Sreća pa to vrijeme nisam proživljavala sama... Prijatelji su bili uz mene. Tata od moje 12. ne živi sa nama, i ovako je odlično. Viđam ga kad god hoću i sad je lakše živjeti... Mama je našla novog dečka, ja sam ga nekako prihvatila i život je ok... Svako ljeto sam po završetku festivala odlazila na Kaprije, moj otok, moja oaza mira. Kupanje po cijele dane, igranje remia, večernji izlasci koji su uvijek bili genijalni jer je ekipa bila i ostala čista ludnica... Na Kapriju sam se i prvi put poljubila, prvi put napila, prvi put zapalila cigaretu, prvi put ozbiljno ozlijedila (slomljena vilica, zatim izbijeni zubi...). Dok sam još bila mlađa, ljeti sam sa prijateljicom prodavala školjke, radila aranžmane, imala svoju lovu. No kako smo bivali stariji, to nas je prošlo... Otkrili smo kamp kućicu u kojoj smo provodili većinu vremena, spavali u njoj za vrućih popodneva svi naslagani ka srdecile... nas 8. Najbolja ljeta su tamo provodena... Milijun puta je vrćena boca u igri istine i izazova... Prvi najbolji prijatelj. Upoznala sam Antu u Šibeniku i otad smo nerazdvojni... Stvorili smo naš svijet i lipo nam je. Stvorena je ekipa koja je pomalo nestabilna, tj.nije nestabilna al nismo tako često svi skupa, a posljedica toga je jedno zajedničko pijanstvo di je bilo svega. Kiki, Ante, Vala, Angela i ja...Neznaš ko je bolesniji, no svi smo odlični frendovi... Tu je i moja ceka Luca, koju ne viđam tako često, no ona mi je prijateljica već dobrih 9 godina i obožavam ju i za nju bi učinila bilo šta... Trinaesta godina, otvorila blog, razvila sam svoje pisanje, napravila msn i počeja je moj ludi život. Upoznala sam hrpu ljudi, doslovno cili grad. Počele su prve veze, prve veze bez obveza, prve opasne igrice, prvo slomljeno srce, prvi zalomi. Moj ljubavni život je ogroman, i iza sebe imam dosta muških osoba koji su mi i danas prijatelji. Srednja škola. Počela je ludo, jer sam promijenila tri škole... No napokon sam se skrasila u smjeru Upravni- referent koji počinjem pohađati u 9.mjesecu. U međuvremenu sam upoznala Marina, moju sadašnju dugu ljubav kojeg ne namjeravam tako lako pustit...S njim sam se upustila u prekrasnu vezu, punu uspona i jako malo padova, s njim proživljam ljeto za pamćenje, prvi momak kojeg sam upoznala s roditeljima, dovela doma. Dosad sam sudjelovala u milijun predstava, proputovala čitavu Hrvatsku izgradila glumicu u sebi, i gluma je moja strast, moja ljubav, nešto čime ću se zauvijek baviti. Kazalište je moj život i nešto čime se jako ponosim. Moja struka. Tek mi je 15. godina a mogu reći da sam proživila veliki dio života... Čeka me još mnogo toga i spremna sam se uhvatiti u koštac s bilo čim što me očekuje. Jer put po kojim hodam je siguran, no ponekad naiđe koja rupa u koju upadnem no uvijek se izvučem. Opraštam, volim, ne mrzim nikog, spremna sam učiniti bilo što za onog kog volim, ponekad povrijedim nekog i tada se jako kajem i mrzim sebe, ali i to je sastavni dio života. Volim sebe, čuvam sebe, ponosim se sobom i svime što sam učinila... Još mi se oči sjaje od ljepote ovog svijeta, no svejedno znam da je svijet okrutan i da polako tone... No zato ga se ja trudim sačuvat kako god znam. Jednom sam napisala:
This world is wonderful, and we must save this world, because more wonderful people livo on that world.
Ovdje je kraj, ja sad odlazim.
U mraku dnevnog boravka, u dimu cigarete koji me lagano obavija tražeći put vani, sjedim, slušam muziku i osjećam nalet inspiracije… Sjedam za kompjuter, stavljam tipkovnicu u krilo, palim word i započinjem…
Ovo je prvi post koji posvećujem tebi, prvi post u kojem pišem o tebi. Dan mi je započeo u 1 sat popodne… Prvo sam pogledala mobitel, pročitala tvoju poruku za dobro jutro koja mi je odmah izmamila osmjeh na lice. Zatim ugledam sliku na ekranu mobitela vidim nas dvoje u prekrasnom poljupcu koji samo mi znamo, i toplina me ispuni tijelom. Ulazim u kuhinju, pijem svoju jutarnju kavu, stavljam odjeću na sebe,odlazim po kruh. Vani je vruće, sunce me budi, kupujem kruh, novine i odlazim doma… Na štednjak stavljam vodu da zakuha kako bi mogla bratu skuvati paštu, jer on mora na posal… Odlazim u sobu gdje mi se puni mobitel, ugledam tvoju poruku di kazes kako se danas nećemo vidjet, da si se posvađao s mamom… Tuga me odmah ispuni, šaljem ti poruku da me nazoveš, čujem tvoj glas koji zvuči hladno, čujem svoj glas koji se trese od tuge jer mi kažeš da se do četvrtka nećemo vidjet… Tiho ti kazem da te volim, da se čuvaš i poklapam slušalicu. Vratim se nazad u kuhinju, zagrijavam umak za paštu, dajem bratu jesti, odnosim svoj tanjur u dnevni boravak, čitam novine… Brat odlazi radit, ti šalješ poruku kako misliš da me gubiš, da moramo čim se vidimo razgovarat, pišeš da me previše voliš da bi me izgubio, pišeš još da ti u prijašnjem razgovoru nisam rekla da te volim… Proklinjem samu sebe što nemam novca na mobitelu da ti odgovorim kako te puno volim, da me ne gubiš, i hoću ti još reći da sam jako tužna pa sam možda preko mobitela zvučala drugačije… Sjedam za kompjuter,palim film da ga pogledam do kraja, no nešto me cd zajebaje… Izgubim tu dosta vremena, napokon odlučim odustati, palim muziku i počinjem pisati ovaj post. Sad si mi poslao poruku jako lijepu koja me dodatno rastužuje jer žarko želim biti uz tebe. Znam da si loše volje zbog upisa na faks, zbog težine ispita, zbog svađe s mamom, i samo te želim zagrliti! 4, skoro 5 mjeseci smo skupa i ja nikad nisam bila zaljubljenija, voljenija, s tobom je sve kao u snu, s tobom sam ponovno izgradila svoj svijet snova I mašte… No zadnji mjesec nije nam nešto bajan, kažeš da se udaljavamo, a ja kažem da smo si sve više bliskiji. Muče te stvari poput brige hoćeš li me izgubit, tj. hoće li te pristić netko bolji, a ja nikako da te uvjerim da u mojim očima postojiš samo ti i nitko drugi. Nesiguran si u sebe, što mene strašno boli, jer sve što osjećaš ti osjećam i ja… Vrtim u filmu mjesece koje sam provela s tobom, nalazim na par problema koji su nas samo zbližili, povezali I nakon čega smo još jači bili. Također sjetim se svakog prekrasnog trenutka provedenih s tobom u krevetu, trenutci kada bi me snažno bacao na krevet, trgao odjeću s mene, strasno me ljubio, mazio, trenutci kad sam ti ja zabadala nokte u leđa, kad sam ja tebe divlje grickala i lizala, trenutci kada smo oboje drhtali pod našim tjelima, kad si me na samo tebi svojstven način činio svojom… S tobom imam sve, sve što god poželim, ništa mi ne nedostaje… Pričali smo o zajedničkom životu, djeci, braku, i oboje želimo to jedno s drugim… I ti i ja prošli smo mnogo veza i vezica u životu i zasitili smo se svega toga, i želimo se skrasiti… Možda je rano jer je meni tek 15, tebi uskoro 19, ali znam da to oboje želimo, i da se oboje trudimo, dajemo sve od sebe da tako I bude! Tvoja sam, to znaš, ostavio si svoj trag na meni, tvoje ime mi je istetovirano na leđima, moje srce imaš, čitava sam tvoja…Kao što si I ti moj, I kao što ni ja tebe nikad neću pustit od sebe… Ovo je naš život, ovo smo ti i ja, ovo je naše vrijeme, nešto što nam nitko nikad neće oduzet, ovo je sreća koju nitko neće unesrećit, naša kula od karata koju nitko nemože srušit, naš svijet… Ti i ja imamo sve u rukama, sudbina nas je spojila, zašto bi išli protiv nje? Ne mogu si zamislit život bez tebe, bez tvog dodira, bez tvog daha na vratu, bez tvoje odjeće na podu moje sebe, bez tvojih sitnica koje me čine sretnom…Bez tvog “volim te” koje mi kažeš čvrsto me držeći u naručju, gledajući me u oči… Volim te gledati dok spavaš, imaš lice anđela, kao da ga je neki klesar divno isklesao, svaka crta je na svome mijestu, usnice koje tako obožavam su ti lagano izvučene u osmijeh, obgrlio si me prekrasnim muževnim čvrstim rukama, tvoje golo tijelo potpuno je mirno, staloženo, samo ti se lagano trbuh podiže kad dišeš… Najljepši prizor u mom životu, koji nikad ne želim prestati gledati, koji nikad neću zaboravit. Volim svaki dio tebe, volim sve što ti radiš, volim način na koje sve radiš, volim način na koji me snažno privučeš sebi i poljubiš, volim te kad mi pričaš, jer tad mi svijet nestaje pod nogama, tad propadam u našu zemlju, volim kad mi tiho šapneš na uho “ribice moja”… Ne volim kad moraš doma,ne volim kad te moram pustit, ne volim situacije kad te ne viđam, ne volim kad se prepiremo i ne volim kad me pobjeđuješ u remiu…Volim tvoje mane, i dobre stvari, volim te zato što si se rodio, volim te zato što te poznajem, volim te zato što ne živiš na nekom drugom kraju svijeta, volim te zato što postojiš.
I zbog svih ovih stvari u svojim snovima ljubim tvoje tople usne tisuću puta, a ja sanjam i kad sam budna…
Ciao narode...
Trenutno slušam: Lollobrigida, Dj Ozi... Electro punk, techno... idealna ljetna muzika..
Trenutno čitam: Bilten, Zar bih ti lagala? Bilten jer je festival počeja... moje vrime, samo zbog toga volim ljeto... samo zbog festivala, inače sam zaljubljenik u zimu...
Trenutno gledam: Ne volim tv... Zaglupljuje narod... Pokušavam stići na svaku predstavu i to me jako dobro ide... je da trčim stalno, al sve je to za ljude... Uživam u predobrim predstavama... Danas preporučam da odete na Medulić u 20 sati... Nastupa poznato ulično kazalište Newcastle upon Tyne iz Velike Britanije... Ptice iz visokog društva...
Trenutno izlazim: U staru dobru europu, miran kafić, idealan za momka i mene... Nekad odem u kafić More na obali, jer mi tamo prijateljica radi...Vani u grad na predstave pa do noćnih sati...
Trenutno se kupam: Grebaštica s Antom, i bilo di me momak odvede... uvik je lipo sa njim :)
Trenutno surfam: Forum.hr, podforum fotografija...
Štedim pare i željno iščekujem: Martinska fest, 8. i 9. kolovoza, predobrar punk-metal festival... 26.7 klub Porat, Pirovac, bendovi Dekolaž, Lollobrigida, Ghetto Boties, Dj-eice Fidelity Kastrow, Iva i Daemia... To će biti predobra večer...
A šta radim: Neznan ni sama, ponuđena su mi dva posla, čekam konačnu odluku...
Eto, ovo mi je prvo ljeto u Šibeniku i stvarno neznan kako je to... No postepeno otkrivam da je dobro ak imaš ekipu... al jebeno je vrućee, i dok dođeš do prvog mora, krepaš... ja uživam s Marinom, i u festivalu... ovo je bilo samo kratko javljane...
Ovu stvar najviše slušam zadbnjih dana
Dj Ozi - Juicy Pen
This is one DJ you don't wanna fuck with
If you want to be my friend
Put my dick in your hand
Move it left, move it right
Try to lick, suck on it
Here I am, touch me girl
Play with me everyday
Try to guess what I am
I'm your friend, juicy pen
Put my dick in your hand
I'm your friend, juicy pen
Put my dick in your hand
This is one DJ you don't wanna fuck with
If you want to be my friend
Put my dick in your hand
Move it left, move it right
Try to lick, suck on it
Here I am, touch me girl
Play with me everyday
Try to guess what I am
I'm your friend, juicy pen
If you want to be my boy
Lick my pussy for my joy
Lick it up, lick it down
Lick my pussy all around
Here I am, I'm your girl
Do me right, be my man
Fuck me hard, fuck me well
I'll be nice, I'm your girl
If you want to be my boy
Lick my pussy for my joy
Lick it up, lick it down
Lick my pussy all around
Here I am, I'm your girl
Do me right, be my man
Fuck me hard, fuck me well
I'll be nice, I'm your girl
Lick my pussy all around
Be my man, fuck me hard
Fuck me hard, fuck me well
I'll be nice, I'm your girl
If you want to be my friend
Put my dick in your hand
Move it left, move it right
Try to lick, suck on it
Here I am, touch me girl
Play with me everyday
Try to guess what I am
I'm your friend, juicy pen
If you want to be my boy
Lick my pussy for my joy
Lick it up, lick it down
Lick my pussy all around
Here I am, I'm your girl
Do me right, be my man
Fuck me hard, fuck me well
I'll be nice, I'm your girl
I'll be nice, I'm your girl
Ja nisam perverzna osoba,... haha, moš si mislit... odoh
Povratak? Ne, samo sam osjetila tren kad želim pisati... Zaljubljena, napokon... 3 mjeseca prekrasne veze, osjećam kao da letim... Djeca upravo izlaze iz škole, ne mogu maknuti pogled s njih... Kako je lijepo biti dijete, neznaš ništa, sve imaš... I onda te netko surovo otme iz te sreće, uvuče u neko glupo stanje koju zovu odrastanje... uvukli su me u to, no sama sam se othrvala tome i nastavila nevino živjeti očima djeteta... Sad samo imam nekog tko me drži za ruku, brine o meni, štiti me i sigurna sam... Volim ga, znam pretešku su riječi no jednostavno je tako... Osoba iz željene zaboravljene prošlosti vratila se u moj život... No nekako sam ga opet otjerala jer jednostavno tako mora biti... Srce je samo za jednog i nema mjesta za druge...
Škola je u redu... Prolazim sa 4, sele me u upravnu...Sad sam u stadiju traženja posla... Poludit ću, jer mi je puna kapa toga, al ovo ljeto moram ostati u Šibeniku, tj. želim ostatit jer Kaprije me sad ne privlači... Ronzavi dida i još gori brat... Ne želim sa njima na lito živiti... Ostajem u Šibeniku raditi,provoditi se...hah provoditi zvuči dobro... Al dovraga kad se sitin da ću radit ka konj i još mi u 7 misecu počinju probe... Mislin da ni m od mora ove godine neću vidit... Uzdan se u Marina da će me on digdi vodit :)
Kiša pada... Jutros buđenje u 8 uri, morala ić u bolnicu... Biz puna san bolesti, sad mi je trenutno aktualna alergija na sve i svašta... Dođen ja u onu fackin polikliniku i prvo šta vidin je dite sa slomljenon rukon koje spava na klupi u čekaonici,onda one babe šta mi se čini da će svaki tren umrit... I dođen ja lipo gor na kožno, i nema reda..Jej neću morat čekat, brzo ću se vratit u krevet... Aha oću k****... Moja doktorica radi popodne,jebenti ja sve! I onda nisan imala volje doma ić jer san imala osjećaj da će me grom pogodit, pa san se ionako cila mokra uputila dol to t-mobila... Krepa mi je mob, štaš jadan ima tri godine, dobro je i tolko priživa sa menom... U ponediljak mi dolazi plaća, pa ću bacit nešto para na mob 
! da se mene pita ja najradije nebi imala mobitel, al štaš sad nekako ti baš taj mob triba... Em' me zovu ovi iz kazališta, em' me starci zovu, a još dogovori... Škola prikraju, još tjedan dana i idem slavit... zadnji dan moja malecka ekipica i ja radimo neki tulumčić... Sad neznan oćemo slavit kod mene il kod bube, al sredit ćemo to... Mi smo dobra djeca mi ne pijemo hahah... Uglavnom nakon onog svog zadnjeg posta stvarno nemam živaca pisat nešto dubokoumno... Nadan se da ću svratit za koji dan opet ode... Do tada, ostajte mi lijepi, mladi, veseli i take care...
Pozzan i pusan Valu moju bebu, Majecku Ejnđelu, Tatu Kikia, Buboslava, i onog mog blesastog momka kojeg ludo obozavan... Ljudi,zaludia me... Gotovo mi je, ajme kome... haha!
Jedva čekan more... Fali mi... Slikao moj prijatelj s foruma...